Rama bi cvjetala!
Rama je kao općina institucionalno-administrativni i geografskioblik ljudske zajednice koja se brine za društveni i gospodarski sustav, atemeljna je zadaća osigurati duhovnu, biološku i materijalnu obnovu ljudi kojise u njoj rađaju i žive.
Redovito pratim sjednice Vijeća naše općine, bolje reći proživljavam i nakon svake sjednice sam siguran da će moja besanica potrajati dugo u noć, dugo do pred zoru. Bože ima li ijedna općina sa sličnim fenomenom krivotvorstva, nepravde, bezakonja, korupcije i kriminala?I dok odgovorni skrivaju i toleriraju nepravilnosti, pravni sustav ne reagira i nitko ne poziva na moralnu i kaznenu odgovornost,mladi će napuštati ovu prekrasnu zemlju. Najbolji opis djelovanja Joze Ivančevića, njegovih suradnika i općinskih vijećnika našao sam u Biblijskom Psalmu „Bezakonje smišlja na postelji svojoj, na opaku ostaje putu, od zla ne odustaje „ (Ps 36,5) Kakvi smo to mi ljudi u Rami? Jesmo li uistinu zaslužili duhovnu i materijalnu katastrofu koja nam se događa? Tko je za to kriv i daje li svatko od nas svoj doprinos da to uistinu i bude tako? Možda bolje od ovoga što imamo (Jozinu ekipu) i ne zaslužujemo! Hoćemo li djelovati, ukazivati ili biti samo promatrači?
Riječi čovjekove otkrivaju njegove osjećaje. Čovjekov govor je izraz njegove nutrine. Poradi toga dobro pazim kako ću govoriti i što ću napisati. Važno je ipak ovo: izgrađivati sebe, u duši svojoj biti otvoren, tada će naše riječi djelovati posve iskreno i drugima će biti pomoć u njihovoj izgradnji. Obično svi znademo vidjeti pogreške i slabosti drugoga čovjeka.
Što nam je činiti?
Nadolazeće korizmeno vrijeme traži odsvakoga od nas preobrazbu našeg osobnog života: naših misli, naših postupaka.Ako mi sami postanemo drukčiji, onda nećemo kod drugih gledati samo zlo negoćemo im znati iskreno pristupiti i pomoći im da i oni postanu bolji. Smisao jekorizme da nas što više uvede u ostvarenje što boljih međuljudskih odnosa: uobitelji, u krugu u kojem se krećemo, u cijelom svijetu.
Stoga nam je potrebna– duhovna obnova
Kao nadahnuće za to poslužile su mi riječi iz Biblijskog Psalma „Koji blagoslivljaju Njega, naslijedit će zemlju: a koji ga prokljinju, istrijebit će se“ (Ps 37,22)
Mi ljudi kao djeca Božja bez Božjih zapovjedi, ljubavi prema Bogu i ljubavi prema bližnjemu pod nikakvom vladom u nikakvom društvu ne možemo biti sretni.Potrebito je cjelovito obraćenje na put ljubavi i moralnih vrednota a to je poslanje svih nas. Ne samo vjerskih službenika i onih koj vode vjerske zajednice nego svih osvještenih vjernika ali i onih koji to nisu. Mnogi ramljaci rade veliku grešku a to je da izjednačavaju svoju Ramu s političarima u koje su se razočarali. Mnogi, umjesto da mole za svoju Ramu i da je blagoslivljaju, psuju je i proklinju. Kako ti može biti blagoslovljeno u zemlji koju psuješ i proklinješ? Ako nastavimo ovako kao do sad, idemo sasvim sigurno kroz široka vrata koja vode u propast, a mi smo očito, prema mnogočemu, demografski, ekonomski i ljudski na tom putu.Što to drugo znači pražnjenje sela i škola, nezaposlenost i veliko iseljavanje ljudstva nego propadanje naroda koji ima lijepu zemlju ali nema čvrstih i moralnih zasada za život. Ili ako ih ima, ne živi se po njima. Sve nas manje ima zbog zala kojima se ne odupiremo i zbog onih koji nas loše vode, politički i duhovni pastiri. Čak i proroci i svećenici lutaju po zemlji i ništa ne znaju. (Jr14,18) Moramo priznati da je tako. Nije dobar znak ako stojimo pred zidom osobne nemoći. U ovoj korizmi posvetimo više vremena molitvi, odricanju i služenju, kako bi omogućili svome srcu da otkrije i pronađe utjehu u Bogu. Da nam Bog pamet prosvjetli i na pravi put okrene da budemo ono što uistinu jesmo, djeca Božja.
„Želio bih da moj glas odjekne i dopre do svih vas, svih ljudi dobre volje, koji ste otvoreni Božjem glasu. Svaka zatvorenost prema drugima sputava silu Duha Božjega u svijetu. Jedino je za njega važno: otvorenost i spremnost da se ide putem dobra. Takav stav moramo ostvariti u svojoj zajednici. Ako ste poput mene ožalošćeni zbog širenja bezakonja, nepravde, nerazumjevanja i mržnje u našoj Rami, ako vas brine led koji paralizira srce i djela, ako vidite da u nama slabi osjećaj pripadnosti jednoj ljudskoj obitelji, pridružite se da zajedno uzdignemo molitvu Bogu da zajedno postimo i da zajedno darujemo koliko možemo, braći i sestrama u potrebi!!! Kad bismo svaki dan pomislili da smo se rodili i nismo donijeli ništa i da ćemo umrijeti a nećemo odnijeti ništa duhovna obnova bi imala šansu.
Ovo je moja poruka za duhovnu obnovuu Korizmi, a nakon Uskrsa duhovno obnovljeni krećemo sa programom gospodarskeobnove,s Božjom pomoći.
Bože blagoslovi Ramu i sve njezinežitelje.
Danas na Čistu Srijedu objavljujemprvi tekst iz serijala tekstova „Da seja pitam“
Do Uskrsa želim Vam Mir i Dodro.
Ivan Šekelja
OPASKA UREDNIŠTVA: Zbog tehničkih problema, nismo bili u mogućnosti objaviti ovaj članak u traženo vrijeme.
