ODGAJATI POGLED

U prošlom tekstu „Jeli svijet onakav kakvim ga vidimo“, uradili smo jedan uvod u vrlo zanimljiv i jako važan element svakog pojedinca, a to je percepcija. Problemom percepcije bavili su se mnogi znanstvenici, stručnjaci i teoretičari percepcije koji su dali veliki doprinos o tome. Jer bez percepcije ne bi mogli doživjeti svijet. U suvremenom svijetu (svijetu tehnologije i naglog razvoja), najveću ulogu u primanju informacija i poimanju svijeta dolazi od našeg osjetila vida, preko 80 %. Moramo biti svjesni koliko je važno ODGAJATI POGLED (ono što gledamo to postajemo), moramo biti AKTIVNI promatrači okoline i svijeta u cijelom kontekstu.\r\rUradimo jedan test:\r\rSvima je, siguran sam, dobro poznata stara uzrečica „GLEDA KO TELE U ŠARENA VRATA“. Sigurno smo je i mi sami mnogo puta nekome rekli (onako šablonski), bez imalo razmišljanja pa o čemu ta uzrečica zapravo govori i što znači? Kada krenemo u analizu uzrečice postati ćemo svjesni koliko je ona zapravo aktivna u našem stereotipnom društvu. Pa krenimo; kao prvo pitanje nameče nam se glagol ŠARATI, odnosno šarena vrata. Pitam Vas jeste li ikada vidjeli šarena vrata? Dali takva vrata uopće postoje? Odgovor ja da niste i da šarena vrata ne postoje, ona su uglavnom jednobojna. Na što bi se onda trebao odnositi glagol šarati? Kada kažemo Uskrsna pisanica mislimo na jaja koja su ukrašena šarama (poznata Ramska šara), jer pišući šaramo, šarajući pišemo. Gleda ko tele u šarena vrata se odnosi na gledanje u vrata na kojima nešto piše. Na svakim vratima nešto piše ali tele gleda kao i mi, samo što ne vidi jer njegovo gledanje nije vođeno razumom kao ljudsko. Tele gleda ali ne vidi jer ne zna raščlaniti sliku i znakove i spoznati im značenje. Koliko smo mi „šarenih“ vrata pogledali i još uvijek gledamo a da ne znamo što znače? Koliko „šarenih“ vrata nam svakodnevno nudi svijet interneta, televizije i tehnologije, a mi kao tele buljimo?\r\rRudolf Arnheim je uradio jedan pokus s čimpanzama koje su bile naučene vidjeti bijeli trokut na crnoj pozadini. Ono što nisu mogle je prepoznati raspored bijelih krugova u obliku trokuta, jer to zahtijeva dodatni stupanj razvijanja i razumijevanja mozga „apstrahiranje“. Ista stvar se događa i u našem društvu. Toliko puta sam od svojih učenika (koji se još nisu susreli sa apstraktnom slikom), kolega, prijatelja, rodbine, čuo isti odgovor da ne vide NIŠTA, kada im pokažem apstraktnu sliku. Što kao odgovor uopće nije točno, jer pred njima je cijeli spektar boja, oblika i kompozicija. „Teleći poučak“ je dio našeg društva, gdje smo svojim subjektivnim stavovima i razmišljanjima (kako imamo svoj vlastiti ukus), potpuno zatvorili ključno aktivno promatranje svijeta i svoj pogled ne želimo odgajati.\r\rSvijet u kakvom živimo ne želi da imamo svoj vlastiti ukus, jer bi se u tom slučaju proizvodnja vratila na razinu obrta: trebamo stvarati proizvode za poznate pojedince prema njihovim prohtjevima. Odgajati sebe, odgajati svoj pogled i doživljaj svijeta je jedini ispravan put da ne budemo samo obični serijski broj. Jer upravo za takve serijske brojeve industrija stvara robu i umjetno proizvodi „nameće“ ukus. To nazivamo modom.\r\rSve reklame stvaraju nove „dostupne kategorije“, pa gledatelj „bulji kao tele“ i prepoznaje samo proizvod u novom vrijednosnom kontekstu. Reklama je utemeljena na svjetonazoru, ne na proizvodu i ona je odgojna. Odgoj uvijek ima jači i veći efekat od obrazovanja. To znaju i sve političke strukture u BiH koje su „odgojile“ svoje birače da su oni sami najvrjedniji proizvod, odnosno najvrjednija marka i vrijednost svoga naroda.\r\rTrebamo uvidjeti koliko je važan odgoj pogleda te kakve veze on sa slobodnom voljom mišljenja. I upravo tu likovna umjetnost i likovna kultura je jedna od važnijih predmeta u našim školama jer je ona vizualni odgoj. Što bi bio glavni cilj odgoja? Prenositi dobre vrijednosti a one loše preodgajati u dobre. A u današnje vrijeme umjetne proizvodnje vrijednosti (najviše vizualnim putem), vizualna edukacija je nužnost kao jedna od najviših vrijednosti i kao zaštitni mehanizam slobodnog mišljenja.\r\rNeodgojen pogled je prepušten ukusu, promjenjivom i društvenom, ne osobnom.\r\rAutor A. DŽ.