Management je vještina koja se može steći teškom mukom kroz radno iskustvo. U kombinaciji sa drugim ljudskim osobinama karakterističnim za svaku osobu pojedinačno, dobivamo različite vrste managera. Neki su bolji, neki su lošiji i managerstvo kao takvo, na osobnoj razini nije tema ovog članka. Ja vjerujem da svi ljudi u našoj Općini rade najbolje što mogu u skladu sa svojim mogućnostima.\r
Mogućnosti?
\rMogućnosti su tema ovog članka, ne u smislu kritike koja je upućena nekome, već mogućnosti kao konstruktivne opcije. Živim u gradu, i zadovoljan sam čistoćom puteva što se, po nekima, ne može reći za sela. Rado se sjetim vremena kada je moj pokojni stric napravio “grnju” od dvije bankine, okačio ih na ladu Nivu i pozvao čitavu ulicu da se provoza na improviziranoj ralici. Jer da bi ralica od bankine radila, bio je potreban pritisak i težina koju su davali dobrovoljci iz ulice, dok su se sa smješkom sklizavali niz strmu ulicu i mahali znatiželjnim promatračima koji su virili kroz prozore iz topline svojih domova. Ulica je uvijek bila čista i prije samog grada, samo zahvaljujući volji i organizaciji pojedinaca.\r\rDanas Općina skupa sa županijom ulažu velike napore u asfaltiranje, čišćenje i održavanje većine puteva i zaselaka u Općini. Često volim reći da je put do pakla popločan dobrim namjerama jer njihova namjera jest dobra: “Omogućiti svim građanima, bez obzira gdje se nalaze, pristup cestovnoj infrastrukturi bez obzira na vremenske uvjete”!\r
Pa što onda ne valja?
\rSvako malo na Facebook-u osvane novi video ili foto uradak jednog nezadovoljnog građanina iz nekog zaseoka, koji kaže: “Evo vidite, kod mene nije očišćenoi!” To izaziva nebrojene komentare i polemike između građana kojima je očišćeno ili onih koji smatraju da nije očišćeno ili pak da nije dovoljno očišćeno! Te polemike će uvijek biti i nepotrebno izazivaju razdor među ljudima koji odmah prebacuju loptu na politička prepucavanja i potencijalno pranje novca – što im realno i ne zamjeram, jer sam se sam uvjerio u mnoštvno nepravilnosti koje sugeriraju upravo na to. Ali neću sada o tome.\r
Srž problema
\rSama srž problema dolazi zbog prevelike umreženosti građana – korisnika javnih usluga. Krivac za tu umreženost jeste visoka tehnologija “pametnih telefona” i telekomunikacija, koja je danas postala gotovo standard življenja. Svatko, pa čak i polupismeni ljudi, imaju priliku komentirati, lajkati, shareati i zivkati. Vrlo brzo, gotovo munjevito, generira se nezadovoljstvo korisnika koji odmah uzimaju telefon i zovu odgovorne osobe redom: “KOD MENE NIJE OČIŠĆENO! KAD ĆE GRNJA KOD MENE?” isl. Dakle problem dolazi zbog toga, što su resursi ograničeni sa strane pružatelja usluge, dok su sa strane korisnika usluge – neograničeni! Svatko može uzeti telefon i zivkati, ali se broj servisera zbog toga neće povećati. Idealno bi bilo da sukladno broju zaprimljenih zahtjeva, raste i broj servisera – ali to je financijski nemoguće!\r\rSvi smo mi ljudi i psihologija je jako bitan element našeg bića. Ukoliko su uvjeti ograničeni, veliki sustav se mora bolje organizirati i dati pravovremenu informaciju korisniku na način da je emitira a ne da je pojedinačno servira na zahtjev korisnika. Dakle potrebno je smanjiti broj zahtjeva korisnika, a ne čekati da nezadovoljstvo kulminira do te mjere da se puca po šavovima od poziva ili korisničkog nezadovoljstva.\r
Emitiranje informacija umjesto čekanja upita i davanja odgovora
\rU sustavima sa velikim brojem korisnika koji očekuju uslugu, poziv je većinom rezultat krajnjeg nestrpljenja u kojemu je nezadovoljstvo već generirano! Ako korisnik primi informaciju da je ralica, primjerice na glavnom putu u Rumbocima, te da ima pročistiti put do tri zaselka prije nego što dođe do njegovog zaselka, korisnik bi se strpio i pričekao bi raicu jer zna da će doći. Na putu je prema njemu i POSTOJI RED! On u tom scenariju ima tu informaciju i nije potrebno da nekoga zove, da urgira i da misli kako se svijet urotio protiv njega te da to povezuje sa razno raznim politikama.\r
Primarni nivo rješenja
\r
Za početak sredstva javnog informiranja i nadležnih službi, prije početka snježne sezone trebaju poslati red čišćenja u slučaju snježnih padalina, počevši od glavnih pa do sporednih cesta koje se nalaze u sustavu financiranja čišćenja. Oni imaju tu informaciju, ali građani je nemaju i moraju zvati da bi saznali. Trebaju emitirati i uvjete čišćenja, tako da ralice ne izlaze zbog tri pahulje snijega na asfaltu. Tu informaciju je potrebno često emitirati i tijekom sezone snježnih padalina tako da, oni ljudi koji je nisu imali priliku afirmirati, mogu to učiniti naknadno.\r
Sekundarni i napredni nivo
\r
Zamislite da na mobilnom telefonu pokrenete aplikaciju koja vas locira na temelju GPS sustava pozicioniranja, te da odmah dobijete informaciju o tome gdje se nalaze ralice i kada vaša lokacija doći na red? Kroz tu aplikaciju, možete čak poslati zahtjev za čišćenjem odgovarajućoj službi sa prilaganjem fotografije koja dokazuje da su ispunjeni uvjeti za izlaskom ralice na teren. Primjerice, fotografija sa metrom koji pokazuje visinu snježnog pokrivača na kolniku! Nadležna služba sve upite preusmjerava na aplikaciju i servisira sve na jednom mjestu, usput pružajući odgovore svim zainteresiranim strankama.\r\r“Eeeeee gdje smo mi od toga! To tamo negdje na zapadu može proći, ali ne ovdje!”. Upravo zbog takvog stava i jesmo ovdje gdje jesmo i ništa se neće promijeniti ukoliko se sami ne otvorimo za pozitivne promjene, ma tko upravljao Općinom! Mi koji pravimo ovakve aplikacije, rado dižemo kvalitetu života švabama, šveđanima i ostalima koji ulažu u istraživanje, tehnologiju i razvoj svojih sredina!\r\rPS: Svima koji su uključeni u proces čišćenja snježnih nanosa u Rami, svaka čast na ovoj sezoni.\r\rAutor: Z.D.
