Rama postaje jedna od najtužnijih priča Federacije Bosne i Hercegovine. Imamo najveći proračun po glavi stanovnika u državi, a unatoč tome, jedna smo od najzaostalijih općina. Zašto?
Lokalna vlast svake godine usvaja proračune bez jasne strategije ulaganja. Svakodnevno svjedočimo činjenici zatvaranja gospodarskih objekata i iseljavanju stanovnika, a vlast unatoč egzodusu gradi objekte koji su sami sebi svrha. Strateški projekti općine Prozor-Rama objavljeni na www.prozor-rama.org su:
- Staza Gospi Sinjskoj
- Zgrada Općine Prozor – Rama
- Zgrada za socijalno stanovanje
- Gradska zelena tržnica
- Dom za stare i nemoćne „Rama“
- Gradska mrtvačnica
- Veslački centar Rama
- Nova zgrada za srednjoškolska zanatska zanimanja
Investicije lokalne vlasti ne prate plan i razvoj općine, niti za isto postoji strategija ulaganja. S druge strane, stanovništvo je u beznađu, nastoji preživjeti i u potrazi za egzistencijom napušta ove prostore. Vlast ne može ili ne želi shvatiti suštinu problema ove lokalne zajednice koja vapi za poduzetničkom klimom koja će privući investitore i posljedično omogućiti otvaranje novih radnih mjesta i prosperitet općine.
Milijuni maraka uloženi su u asfaltiranje cesta koje vode u sela koja su odavno napuštena. Pita li se itko zašto je tome tako? Zašto je nemoguće zaposliti se u tijelima uprave, javnim poduzećima i javnim ustanovama, neprofitnim organizacijama i udruženjima ukoliko niste stranački i/ili rodbinski podobna osoba? Stotine je pitanja na koja nitko ne daje odgovore, a s vremenom postaje i zabranjeno pitati takva pitanja.
Svake godine slušamo o navodnim projektima koji su od važnosti za gospodarstvenike ali koji uvijek nekim čudom ostanu mrtvo slovo na papiru. Vlast ne prihvaća prijedloge oporbe, oporba ne prihvaća prijedloge vlasti, sve se vrti oko njihove borbe za moći, a narod to stoički promatra.
Vlast pripada narodu i proizlazi iz naroda. Davno je Stjepan Radić rekao: “Vladati znači učiniti da narod nigdje i nikada ne bude gladan, da narod bude zadovoljan. Vladati znači, dakle, u prvom redu čuvati narod od bijede. (…) Svaki naš čovjek treba da znade da nama sloboda ne smije biti samo gospodska parada nego da nam ona upravo nameće veliku odgovornost i veliko brigu, najprije i najviše za narodnu prehranu. Kad je do sada u tom bilo zlo, rekli smo: „Kriv je Mađar, krive su centrale, kriv je sistem ove Monarhije. Sada ćemo, visoki državni sabore, za svaku oskudicu biti krivi mi sami. Suverenost ne znači samo slobodu nego i ogromnu odgovornost”.
Aktualne vlasti nastoje aktivirati biračko tijelo dajući im zauzvrat neke privilegije za koje su ti nagrađeni pojedinci spremni „zatvoriti“ oči i podržavati tu vlast godinama ne pitajući se pri tome što će biti sa ovom općinom u budućnosti, kako će živjeti njihovi potomci? Hoće li ih biti ?
Djece je svake godine sve manje. U prvi razred osnovnih škola, odnosno u 6 škola kojima je Općina Prozor-Rama osnivač, u školskoj godini 2018./2019. upisano je 79 učenika (2016/2017 bilo je 99 učenika). Prije deset godina u Općini Prozor-Rama bilo je upisano 166 prvašića, što je 87 prvašića više nego u 2018.
Rama umire, a nikoga nije briga.
Bliži se dan Općine. Dan kada vladajući podnose izvješće za proteklu godinu. Program dana općine jako „bogat“. Dan Općine Prozor-Rama koji se slavi 8. rujna, na blagdan Male Gospe i ove će godine biti obilježen nizom kulturnih i sportskih događaja. Kao kulturni događaj predviđen je nastup Folklorne skupine KUD-a Jelenska iz Popovače, a sportski događaj svodi se na Malonogometni turnir. E jada….
Svake godine na Dan općine načelnik sa svojom svitom dođe u dvorište Ramskog samostana položiti vijence za ramske žrtve. Vjerovatno će i ove godine biti ispunjena forma, položiti će se vijenac, odslušati će se sveta misa, sve će se to ovjekovječiti prigodnom fotografijom, no imali taj posjet vladajućih istinsku vrijednost?
Koliko je vladajućim stalo do najsvetijeg mjesta u Rami govori činjenica da unatoč tome što je proračunom općine Prozor-Rama za vjerske zajednice kojoj pripada i crkva na Šćitu predviđen iznos od 100.000,00 konvertibilnih maraka, samostanu na Šćitu, gdje vlast dolazi ponosno položiti vijence, u zadnje tri godine nije uplaćena niti jedna marka iz proračuna.
Vlast se tako ne libi radi svojih interesa voditi ni sudske sporove, traže od Kuće mira Franjevačkog samostana da Općini Prozor- Rama prepiše 2/3 vlasništva Doma za stare i nemoćne osobe Rama. „Hrvatska“ vlast tuži Samostan na Šćitu. Pitajmo se do kud smo mi došli i kuda ide ova naša Rama ?
Ljudi žele moć, i to nije ništa čudno. Međutim, svaka želja za moći nije ista. Jedno je želja da se vlada ljudima, da se oni pokore, da se izazove strah, da se natjeraju na djela koja nikada ne bi učinili bez prisile, to je zahtjev za šutnjom, za poslušnošću bez otpora, po pravu nečije sile. Takva želja za moći je nemoralna, ona ponižava. Želja za moći u cilju pomaganja ljudima koja počiva na osnovama dijaloga, nešto je sasvim drugačije i za takvom moći treba težiti.
Nameće se pitanje da li bi naši općinski vijećnici ikada glasovali za odluke koje su donijeli da nisu u strahu, da se nisu morali pokorili? Nikada! Oni šute, oni su poslušni, oni su dali suglasnost na tužbu protiv Samostana.
Tri godine čitamo i slušamo kako naša „hrvatska“ vlast „lomi“ gvardijana ramskog samostana. A mi. Mi šutimo. Zašto ?
Mnogi od nas kupljeni smo za 50 konvertibilnih maraka. Kupljeni smo time što nam je asfaltiran put do klanice i ono malo dvorišta ispred kuće, za koje smo zauzvrat morali doći na izbore i dati glas načelniku. Prodali smo dušu i ideale. Mislimo samo na današnji dan i samo na sebe, svoju sreću vidimo u tuđoj nesreći. Nemamo ponosa, nemamo hrabrosti. Biju nas, a mi smo i na tome zahvalni. I stoga moramo šutjeti.
Ima li u ramskom čovjeku još ljudskosti i prkosa? Ima li ijedna osoba u Rami koja će reći DOSTA! Dosta je više obmana, laži i kletvi. Dosta je sijanja mržnje među ramski narod, koji nikada u svojoj povijesti nije bio podijeljen kao što je danas. U Rami brat s bratom, susjed s susjedom, fratar s fratrom više ne razgovara. Tko je kriv? Krivi smo svi mi koji smo za Judine škude prodali svoju slobodu, svoje dostojanstvo. Zbog svojih malodušnih interesa spremni smo prodati ideale.
Gdje je nestalo poštenje Ramaca? Zar smo zaboravili na tekovine naših starih? Ne dopustite da se Vaše poštenje i ponos mjeri u 50 konvertibilnih maraka.
Ima li vlast obraza nakon svega ovoga doći na Šćit ili je njen obraz poput đona, ne poznaje sram?
Hoćeš li načelniče na svečanoj sjednici uzvanicima, gostima i ostalima moći objasniti zašto iz proračuna Općine ne želiš samostanu na Šćitu dati niti marke? Kako ćeš objasniti Tužbu koju si podnio protiv Kuće mira Franjevačkog samostana? Kako ćeš objasniti iseljavanje Rame ? Kako ćeš objasniti mržnju koja kao kuga hara Ramom? Kako ćeš objasniti da svoje neistomišljenike progoniš? Ti ćeš to već nekako znati, vješt si prodavač magle.
Davno je nobelovac Ivo Andrić napisao: “Na ovim prostorima svakih 50 godina dođe vrijeme kada pametni zašute, budale progovore, a fukare se obogate“. Iskreno se nadam da u Rami ima još pametnih što ne šute, da se sve budale ne usuđuju govoriti, kao i da se sve fukare još nisu obogatile.
Autor: M.M.
