Najaktivniju skupinu u radnoj strukturi zapadnoeuropskih zemalja polagano zauzima generacija milenijalaca. Milenijalci su one osobe, koje su na tržište rada došle u novom mileniju – dakle sve one osobe koje su rođene iza 1980 godine pa do novog milenija. Oni trenutno čine oko 35% radno aktivnog stanovništva na globalnom nivou.
Milenijalci su specifični po tome što su odrastali u vrijeme brzog razvoja tehnologije od infantilnog Comodorea 64, Amiga računala pa do Pentiuma 3 procesora s kraja devedesetih. Hardver se brzo razvijao a njegov razvoj su pratile igrice. Nedostatak kvalitetne grafike, komplementirala je bogata mašta igrača – poznatih kao računalnih fanatika. Odrastali smo u vremenu kada su mrlje na ekranu bile živahnije od današnjih Marvelovih filmova – jer je bujna mašta komplementirala ostatak doživljaja. Naravno, nostalgija je doprinjela učvršćivanju tih intenzivnih trenutaka u igranju.
Igrali smo se mi i u blatu, kamenjarili po ruševinama, gađali smo se praćkama, ranjavali i radili svakojake grozote na koje bi se moderni roditelji iz velegrada zgrozili pa bi zvali socijalnu službu u intervenciju.
Mašta je ključ kreativnosti. Kopiranje i modifikacija prema smislu ili novoj namjeni jest temelj razvoja čovječanstva. Jer gdje bi bili, da ne dobivamo inspiraciju od drugih i da ih ne kopiramo u svojim pokušajima da napravimo nešto bolje? Pitam se, imaju li naši političari maštu – uopće? Odgovor svi znamo! 🙂
Dva nadraža tipa video igara su bila: RealTimeStrategy (RTS) i RolePlayingGames (RPG)! Ratovao sam u nekoliko zvjezdanih sustava, zapovijedao sam flotama svemirskih brodova, vozio sam rovera po marsu, nadmudrivao sam arabijskog princa u šahu, ubijao sam zmajeve, spašavao princeze, hodao sam kao vampir i krio se dva mjeseca od sunca dok nisam potražio lijek, postao sam kukac pa se utopio u kapi vode, zapovijedao sam rimskim legionarima, vodio sam zavezničke snage u oslobođenje europe ali sam bio i na strani nacista gdje sam vodio njemačke trupe u osvajanje, molio sam grčke bogove da spuste faminu na neprijatelje, ubijao titane veće od planine, vozio formulu 1, upravljao podmornicama, nadmudrivao se sa piratima, gradio sam gradove i proživio sam još desetine zanimljivih života – koji mene danas definiraju kao čovjeka!
Ključna komponenta uspjeha u ogromnoj većini igara jest izgradnja jake ekonomije. Bilo da se radi o potrebama izgradnje vojske, potrebama razvoja otoka ili grada ili izgradnje vlastitog lika u namjeri da se nosi sa većim i opasnijim neprijateljima u kasnijim stadijima igre.
Jedna od meni dražih igara jest Ano 1404 koja je smještena u “doba otkrića”. To je strateška igrica koja kombinira izgradnju gradova sa ekonomskom simulacijom gradskih prihoda i troškova u realnom vremenu. Igrica kreće od jednog otoka na kojemu se nalazi – NIŠTA! Prvo praviš tržnicu, a zatim dio po dio osnova ekonomskog razvoja i gradske infrastrukture tako da bi privukao brojnije i bogatije stanovnike. Ako uspijete izgraditi jaku ekonomiju, onda u vaš grad dođe i plemstvo sa svojim čudnim prohtjevima. Pojave se prosijaci, vatra, kuga, lopovi…. i o svemu tome moraš voditi računa. Prihodi se temelje na porezima, a porezi na stanovništvu, a stanovništvo na poslovima koje si im generirao svojim strateškim promišljanjem. Od iskorištavanja prirodnih resursa, štavljenja kože, prerade konoplje, izrade vina, piva i svega ostalog.
Koliko god je zanimljivo, dodatnu čar u igricu unosi činjenica da jedan otok ne može biti sam! Naime, da bi izgradio pravi grad, neophodno je povezati otoke jakim i stabilnim trgovačkim rutama. Nužno je uspostaviti dobre odnose sa sultanom na južnim otocima pa tako doći do novih materijala koji su potrebni za razvoj tvog grada. Kvarc, kava, indigo, začini, svila, itd. Ukoliko želiš iskoristiti resurse i dobiti bolje uvjete, moraš razvijati gradove i na tim drugim otocima.
Nakon nekoliko dana igranja, imaš nekoliko ekonomski međusobno isprepletenih otoka koji ne mogu funkcionirati jedan za bez drugog. Čitav taj posao otežavaju pirati koji presreću i potapaju trgovačke brodove ili imperijalistički nastrojeni neprijatelji koji pucaju po lučkim nastambama ili iskrcavaju vojne postrojbe da sruše sve ono što si napravio.
Sve u svemu, jako napeta i intenzivna igrica u kojoj sam svoje gradove izgubio desetine puta zbog kuge, požara, neprijatelja ili ekonomskog kolapsa gdje više nisam mogao financirati svoju rastrošnost! Džaba mi je bilo praviti finu popločanu cestu i gradske trgove ako nisam ljudima osigurao da imaju što obući i što da rade. Svaka sličnost sa izgradnjom Jozinog asfalta i monumentalnih mrtvačnica – je slučajna podudarnost.
Što mislite, koje su igrice morali igrati Jozo i Josip da bi naučili da ljudi u Rami ne mogu da žive od crnog asfalta? Njima ne trebaju video igrice jer oni igraju igricu proračuna tj. GAME OF COINS! Oni se igraju sa pravim novcem, vladaju autokrativno i bez ikakvog senzibiliteta za “milenijalce” ili poduzetnike. Njihova rasprava o proračunu je medijska trčkarija osmišljena da zadovolji formu pozitivnog političkog marketinga i nije istinska potreba za drugim i drugačijim mišljenjem.
Zašto primjerice ne sazovu poziv na javnu raspravu u kino dvorani prije nego padne odluka o velikoj kapitalnoj investiciji? Zašto više puta godišnje ne sazovu ljude (ne degenerične vijećnike koje Jozo posloži i koje nekako drži u šaci), već ljude koji nisu u strankama a koji žele ili mogu dati svoj doprinos kroz javno iznošenje mišljenja! Ja znam zašto jer im pratim financijske tragove već godinu dana bez aktivnih kaznenih prijava. Nemam se još vremena za baviti time – za sada. Ali gospodo, već ste prilično raskrinkani i to nije niti početak onoga što slijedi – kada druge smatrate i pravite glupima!
U Ramski Game Of Coins ulaze novi igrači koji smatraju da postoji više od asfalta!
Ipak, naš glas je očigledo odjeknuo u njihovim glavicama pa su osim najave inkubatora, sada najavili program poticaja upošljavanja mladih! Moja prva primjedba jest – premalo, prekasno i opet prerestriktivno s obzirom na alarmantnu situaciju u kojoj se nalazimo, ali ipak pozdravljam! Barem dok ne vidim detalje natječaja i je li to opet neki promišljeni mehanizam za izvlačenje para od strane njihovih dželejebaroša ili je pak konkretna mjera usmjerena stanovništvu! U svom idućem članku ću natuknuti još neke stvari koje trebaju popraviti prije svog odlaska i povlačenja u političku mirovinu u zemljama EU.
Neka igre počnu!
Autor: Z.D.
