The Boogie Man II – poduzetništvo u Rami

Ovo je nastavak “The Boogie Man” serijala kolumni koji opisuju moje razloge ulaska u aktivističke vode javnog života Rame. Režim već aktivno pokušava da spina sa svojim internim dezinformacijama, što je u skladu sa mojim očekivanjima i zbog čega sam već u samom startu osmislio serijal kolumni preko preko kojeg ću pružiti široko obrazloženje svima koji me ne poznaju i kojima je takvo obrazloženje potrebno. Dakle, ovo je drugi dio serijala od četiri kolumne, gdje će četvrti dio biti najsočniji i koji će baciti pravo svjetlo na bilo kakav pokušaj režimskog “spinanja” te pružanja šupljih i nemoralnih razloga unutar stranačkih torova. Ako niste pročitali prvi dio o babarogama zbog kojega serijal nosi ime “The Boogie Man”, obavezno ga pročitajte ovdje.\r

Povijest gospodarski poticaja iz perspektive mladog građanina

\rSa nekoliko prijatelja sam pokušao pokrenuti startup u Prozoru još 2012 godine. Do tada, naša općina je stidljivo podržavala male poduzetnike pa sam se nadao da bi mogla i nas podržati na bilo kakav način jer je početak uvijek težak. Preživjeli smo prvi par mjeseci a nedugo zatim smo osvojili prvo mjesto na Sarajevo Startup vikendu te smo si osigurali par vrijednih nagrada. Rukovoditelj službe za razvoj, poduzetništvo, obrt i financije mi je tada rekao da se radi na novom programu poticaja i da će sigurno biti nešto za “mlade poduzetnike ili poduzetnike početnike”. Vjerovao sam mu jer nisam imao razloga ne vjerovati. Nažalost, nedugo zatim je izišao spomenuti program poticaja zapošljavanju i baš kao hladan tuš, opet sam na svojoj koži doživio onu staru narodnu: “Obećanje ludom radovanje”. Program je bio napisan izričito za tvrtke koje su zapošljavale deset i više ljudi.\r\r“Pravi poduzetnici će se sami snaći za posao. Što će vama općinski poticaji da pričaju o vama u negativnom svjetlu. Mladi ste, ne treba vam to. Našoj općini trebaju veliki projekti i velike firme. Vaš obrt ništa ne proizvodi jer to što vi programirate su usluge – ne proizvodi. Vama svaka čast, samo naprijed i uz vas smo u svakom pogledu”. Bile su samo neke od izjavnih rečenica koje sam tada čuo od spomenutog rukovoditelja. Uzdahnuo sam i krenuo dalje jer je donekle imao pravo. Neka velike firme dođu u našu Ramu, valja se za to žrtvovati.\r\rNaš projekt je tada prepoznat od američkih investitora koji su nam omogućili putovanje u San Francisco i upoznavanje sa tamošnjim načinima poslovanja, ekonomijom, investitorima i poticajima – međutim u našoj matičnoj sredini rukovoditelj za razvoj, poduzetništvo i financije nas je prepoznao samo po stranačkoj pripadnosti i direktno rekao: “Pa ne možemo vama dati poticaj, kad vam je u projektu i partner iz druge stranke” – aludirajući na činjenicu da je za dobivanje bilo kakvog poticaja u našoj Općini potrebno biti član vladajuće stranke. Podjele na stranačkoj razini a pogotovo u poduzetništvu, koje smo mi tada mladi i željni rada prevazišli, očigledno još uvijek nisu prevaziđene u našoj Općini i to je jedan od razloga loše gospodarske situacije u kojoj se nalazimo.\r\rSvejedno, naš startup projekat je kasnije prestao s radom zbog drugih razloga ali da smo u početku bili prepoznati i potaknuti za nastavak rada u svojoj sredini to se možda ne bi desilo. Ipak, iz tog projekta je izišlo par novih firmi i projekata koji danas uspješno posluju bez ičije pomoći ali većina članova projekta je trajno odselila iz Rame i zasnovali su svoje obitelji i nove poslove negdje drugo.\r\rProšlo je punih pet godina, a navedeni program poticaja razvoju gospodarstva je još uvijek na snazi uz minorne izmjene. Te izmjene su “omekšanje” tipa: “Morate zaposliti više od tri čovjeka u proizvodnoj djelatnosti. Ako to ne možete ispuniti, onda dođite kod nas pa pričajmo o poslu. Ako nam se svidi vaša ideja, možda vam naš “dobri načelnik” i odobri nešto novca jer on potiče poduzetništvo.”. Osobno imam veliki problem oko ovakvog pristupa jer on sugerira da se nekom moram umiljavati i da taj netko, ukoliko mi dadne nešto, kasnije to koristi u svrhe ucjenivanja. Natječaj mora biti otvoren, javan, jasno definiran i pristupačan za ostvarenje malim poduzetnicima. U više navrata sam pokušao ukazati na tu problematiku, ali jednostavno nije bilo sluha.\r\rOtvoreno mogu reći da je spomenuti program brljotina ograničenog uma koji je izgubio doticaj sa stvarnošću a ide u prilog namjernom usmjeravanju novca u druge svrhe. (beton, sumnjive kapitalne investicije, umjetnička djela, podobni fratri itd.) Program je pisan na način da tu jednostavno nema prostora za početnike, OPG-ove ili manje poduzetnike koji trebaju dodatno investirati u posao samo da bi održali konkurentnost koja nam je uskraćena zbog zemljopisnog položaja i izoliranosti. Čitava zapadna Europa i moderni svijet prepoznaje snagu poduzetništva u mladih ljudi i to potiču ne samo financijski već i infrastrukturalno, jer mladi ljudi nemaju privilegiju jeftine privatizacije ili olakšan pristup novcu. Iskreno, vjerovao sam da bi mi u Rami zbog enormnih javnih prihoda trebali biti posebno blagonakloni prema našim poduzetnicima početnicima – ali istina je daleko od toga i nikada mi nije bilo jasno zašto je to tako!\r

Kako je to nekada bilo?

\rNekada davno, 30% sredstava obeštećenja se preusmjeravalo na posebne račune kojima su upravljale privredne banke. Taj novac je bio na raspolaganju lokalnim poduzećima po posebno niskim kamatnim stopama – ili čak bez kamata. No ta su vremena prošla sa ratnim vihorom koji je izbrisao 7 tvornica i preko 2000 radnih mjesta iz nekada perspektivne općine. Da se vratim u današnjost; prilikom analize nacrta proračuna za 2018, shvatio sam da se opet planira izdvojiti 2% ukupnih proračunskih prihoda na poticaj razvoju gospodarstva. Poznavajući situaciju, samo će jedna firma povući sredstva u iznosu od otprilike 1% od ukupnog proračuna.\r

Gdje smo danas?

\rNovca u proračunu ima i novac se doslovice rasipa – ali ne tamo gdje treba. Nedavno sam slušao snimku jedne sjednice OV-a, gdje se jedan vjećnik vladajućih harača čiji nadimak asocira na kukuruz, žali pred vjećnicima: “Šteta je što nemamo kome dati poticaje. Poticaje za novorođenu djecu, poticaje za upise u školu, prijevoz za sve učenike, stipendiranje, pripravnički staž i na kraju poticaje za zapošljavanje. Ne znam tko toliko ulaže i tko toliko ima volje i programa da se popravi to stanje.”. Hm… mislim se u sebi; većina navedenih mjera je socijalnog karaktera jer ova za poticaj zapošljavanju jednostavno ne funkcionira. Očigledno se bave posljedicama a ne uzrokom!\r\rZaključio sam da je krajnje vrijeme da se aktiviram i da se pokušam uključiti dok još ima nade za Ramu ili barem dok sam ja još u njoj. Odlučio sam otići na javnu raspravu o nacrtu općinskog proračuna za 2018 godinu. Tada još nisam znao da je to karta u jednom smjeru jer brljotine koje sam otkrio zauvijek su zacementirale moju aktivističku borbu. Priča ima svoj nastavak u idućoj objavi: “The Boogie Man – III”.\r\rAutor: Z.D.\r\r \r\r