Performans (engl. performance art) je „režirani ili nerežirani događaj zasnovan kao umjetnički rad koji umjetnik ili izvođači realiziraju pred publikom“. Kako performans zastupa jedan oblik konceptualne umjetnosti nastao 60ih god. XX. st. shvaćamo ga kao zaseban diskurs oživljen povezivanjem body arta, happeninga i određenih oblika kazališta, uključujući i scenske elemente. Ovdje je naglasak na samom procesu nastajanja umjetničkog djela koji ideju nastoji realizirati kroz pokret, proces i akciju, a ne na finalnom produktu (fizičkom predmetu), koji je po svom karakteru ekonomske prirode, tj. namijenjen je tržištu umjetnina. Ipak, i performans ostavlja trag kroz materijalni zapis, no u tradicionalnom smislu izostaje krajnje umjetničko djelo podložno promatranju ili prosuđivanju njegovih estetskih kvaliteta. Izvoditi performans znači djelovati na određene načine kako bi se zadobila pažnja onih koji ga promatraju, stoga radnji koja se izvodi pristupamo na evaluativan način, s ciljem vrednovanja uspješnosti realizirane ideje.\r\r„Umjetnost je, oduvijek, istraživala uvjete i razloge čovjekova života i nudila mu zrcalo da se bolje vidi i spozna svijet i sama sebe“, Radovan Ivančević.\r\rUmjetnost je od samog početka bila SASTAVNI DIO ŽIVOTA. Ne postoji, niti će ikada postojati civilizacija bez umjetnosti, ona je utkana u samu srž ljudskog postojanja od prvog stvaranja čovjeka. Život oblikuje umjetnost a umjetnost oblikuje život. Između života i umjetnosti postoji duboka veza, veza koja će trajati sve do kraja ovozemaljskog života.\r\rUmjetnost 20. stoljeća je postavljala mnoga pitanja, a pogotovo o odnosu stvaralačkih i rušilačkih komponenata u čovjeku, pojava svih negativnosti, kao i pitanja budućnosti čovjeka i svijeta. Publici, kako tada tako i danas, nisu se svidjela vlastita lica i njihovi likovi na slikama, jer su imali puno bolje mišljenje o sebi. Publiku koje je naviknula, kako tada tako i danas, da ih umjetnost smirenom ljepotom i laganim skladom uspavljuje, a ne budi, uznemiravala je svaka kritika, deformacija, sloboda, akcija, a najviše kritičko mišljenje. Čovjeku današnjice je svojstveno povlačenje u mirnu stajačicu svoje „močvare“ u kojoj se osjeća vrlo sigurno i „čisto“. Umjetnost 20. stoljeća probija granice, jer su se uvjeti i okolnosti života toliko razvili i promijenili da to običan čovjek nije razumio, niti je mogao povezati u cjelinu. U takvim slučajevima (kao i danas), publici je lakše reći kako su „pomaknuti“ umjetnici, nego da oni zaostaju u poimanju ne samo umjetnosti, nego cjelokupnog života.\r\rPerformans „Pozdrav iz Bugojna“ je rad akademskog kipara iz Bugojna Antonia Džolana, kojeg je javnosti izložio na tradicionalnom 15. Bugojanskom likovnom bijenalu, gdje je dobio Prvu nagradu za taj rad.\r\rPerformans je sastavni dio trenutnog života u Bugojnu. Života svih njegovih građana, međusobnih odnosa i cjelokupne politike.\r\rU životu jednog grada gdje sve staje, ulazimo u crnilo i vječnu tamu. Najveća vrijednost i prepoznatljivost Bugojna kao što su spomenici akademskog kipara Stipe Ledića su marginalizirani. U onom društvu kada jeftini i ne originalni kineski predmeti krenu preuzimati vodeću ulogu visoko vrijednih umjetničkih djela, moramo se s pravom upitati gdje to idemo? Izgleda da smo došli do točke kada jedino što možemo još položiti cvijeće i otići negdje drugo tražiti svijetlo.\r\r
